im. m. 〈G šintòista, V šintòistu; mn. N šintòisti, G šintòīstā〉 rel. pripadnik ili sljedbenik šintoizma

im. ž. 〈G šintòisticē; mn. N šintòistice, G šintòistīcā〉 rel. pripadnica ili sljedbenica šintoizma

prid. 〈G šintòističina; ž. šintòističina, s. šintòističino〉 koji pripada šintoistici

im. m. 〈G šintoìzma〉 rel. najstarija japanska religija utemeljena na štovanju božanstava prisutnih u svim živim stvarima i pojavama

im. m. 〈G šípka; mn. N šípci, G šȋpākā〉 1. a. bot. grm s oštrim nadolje svinutim bodljikama i jestivim jajolikim crvenkastim plodom; sin. divlja ruža v. pod ruža b. bot. jestivi jajolik crvenkast plod istoimene biljke [pekmez od šipka]; sin. divlja ruža v. pod ruža c. čaj od istoimenoga ploda 2. bot. a. primorska biljka, grm ili malo drvo čiji plod veličine jabuke sadržava jestive crvene sjemenke; sin. (mogranj, nar) b. plod istoimene biljke; sin. (mogranj, nar) ♦ dobiti ~ ne dobiti ništa

im. ž. 〈G šȉparicē; mn. N šȉparice, G šȉparīcā〉 razg. mlada djevojka

prid. 〈G šȉparičina; ž. šȉparičina, s. šȉparičino〉 razg. koji pripada šiparici

im. ž. 〈G šȉpkē, DL šȉpci; mn. N šȉpke, G šȉpākā/šȋpkā/šȉpkī〉 izdužena i tanka palica koji je dio kakve konstrukcije [aluminijska ~; čelična ~; kovinska ~]

prid. 〈G šípkova; ž. šípkova, s. šípkovo〉 1. koji pripada šipku [~ cvijet] 2. koji se dobiva od šipka [~ čaj; šipkovo vino]

im. m. → šikara

im. s. 〈G šírēnja〉 1. povećavanje širine čega, činjenje čega širim; sin. proširivanje; ant. suzivanje, sužavanje 2. činjenje područja djelovanja širim ili većim; sin. (ekspanzija) 3. činjenje da se što dozna; sin. pronošenje 4. činjenje da što postane prihvaćeno u što širemu krugu ljudi 5. razmicanje čega u širinu 6. postajanje širim; sin. proširivanje; ant. suzivanje, sužavanje 7. zauzimanje kakva prostora; sin. prostiranje, pružanje, rasprostiranje

im. ž. 〈G širìnē; mn. N širìne, G širínā〉 1. razmak između bočnih strana tijela ili površine [~ ulice] 2. vodoravna strana kakva tijela [~ ormara] 3. otvoren, beskrajan prostor koji se proteže na sve strane [nebeska ~; morska ~] 4. pren. opseg ili razmjer neke misli, osjećaja, shvaćanja, zbivanja i sl. [~ pripovijedanja; ~ poduhvata] ◇ geografska ~ zem. kutna udaljenost kojega mjesta na Zemljinoj površini od polutnika prema sjeveru ili jugu; sin. transverzala; ant. geografska dužina v. pod dužina, longituda

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȋrīm, 3. l. mn. šȋrē, imp. šíri, aor. šírih, imperf. šȋrāh, prid. r. šírio, prid. t. šȋren〉 1. povećavati širinu čega, činiti što širim [~ cestu; ~ hlače; ~ odijelo]; sin. proširivati; ant. suzivati, sužavati 2. činiti područje djelovanja širim ili većim [~ nastavni program; ~ proizvodnju]; sin. proširivati 3. činiti da se što dozna [~ glas o pobjedi; ~ vijest]; sin. pronositi 4. činiti da što postane prihvaćeno u što širemu krugu ljudi [~ ljubav; ~ nove ideje] 5. razmicati što u širinu [~ ruke; ~ krila] • šíriti se 〈povr.〉 1. postajati širim [Vesta se nošenjem širi.]; sin. proširivati se v. pod proširivati; ant. suzivati se v. pod suzivati, sužavati se v. pod sužavati 2. rastom zauzimati veći prostor [Krošnja se širi na sve strane.]; sin. proširivati se v. pod proširivati 3. pren. razvijati se u prostoru [Zvuk se širi dvoranom.]; sin. razlijegati se 4. postajati prisutnim na većem području [Bakterija se širi.]; sin. proširivati se v. pod proširivati, rasprostranjivati se

prid. 〈G širòka; odr. šìrokī, G šìrokōg(a); ž. širòka, s. širòko; komp. šȉrī〉 1. koji ima širinu veću od prosječne ili uobičajene [široka ramena; ~ krevet]; ant. uzak 2. koji je prostran, koji se pruža na sve strane [široka ravnica] 3. koji obuhvaća veći broj ljudi, stvari, pojmova i dr. [~ krug ljudi]; ant. uzak 4. pren. a. koji ima razumijevanja za različita mišljenja [~ čovjek] b. koji odražava čije razumijevanje za različita mišljenja [široki pogledi]; ant. uzak c. koji obuhvaća veoma veliko područje [široka kultura] ♦ pao je (pružio se i sl.) koliko je dug i ~, usp. dug

im. s. 〈G širòkōg(a)〉 v. jugo

prid. 〈G širokògrudna; odr. širokògrudnī, G širokògrudnōg(a); ž. širokògrudna, s. širokògrudno; komp. širokogrùdnijī〉 1. koji je nesebičan i velikodušan [~ gazda] 2. koji odražava čiju nesebičnost i velikodušnost [širokogrudna gesta]

im. ž. 〈G širokògrudnosti, I širokògrudnošću/širokògrudnosti〉 osobina onoga koji je širokogrudan ili svojstvo onoga što je širokogrudno

prid. 〈G širokònosnōg(a); ž. širokònosnā, s. širokònosnō〉 koji je široka nosa [širokonosni majmun]; ant. uskonosni

prid. 〈G širokòtrāčnōg(a); ž. širokòtrāčnā, s. širokòtrāčnō〉 1. koji ima razmak tračnica veći od uobičajenoga [širokotračna pruga] 2. koji je predviđen za vožnju po tračnicama koje imaju razmak veći od uobičajenoga [širokotračna željeznica]; ant. uskotračni

pril. 1. po cijeloj širini [putovati ~ domovine]; sin. diljem 2. čitavom širinom, do kraja [~ otvoriti vrata]

im. s. 〈G šíšānja; mn. N šíšānja, G šíšānjā〉 rezanje ili oblikovanje škarama

im. ž. → češer

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȋšām, 3. l. mn. šíšajū, imp. šȋšāj, aor. šíšah, imperf. šȋšāh, prid. r. šíšao, prid. t. šȋšān〉 rezati ili oblikovati škarama [Ona dobro šiša.; ~ kosu; ~ ovce; ~ živicu] • šíšati (se) 〈prijel.〉 škarama rezati ili oblikovati komu kosu [Šišam se svaki mjesec.]

im. ž. 〈G šȉškē, DL šȉški; mn. N šȉške, G šȉšākā/šȋškā/šȉškī〉 bot. 1. tvrda tvorevina loptasta oblika na biljkama koju izazivaju neke vrste gljiva, bakterija, grinja i neki kukci 2. → češer

im. ž. mn. 〈G šȉšākā/šȋškā/šȉškī〉 kosa koja se spušta preko čela

im. m. 〈G šìšmiša; mn. N šìšmiši, G šȉšmīšā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red letećih sisavaca plodvaša koji noću lete s pomoću letnica, a danju spavaju okrenuti naglavce 2. pripadnik istoimenoga reda; sin. netopir, slijepi miš razg. v. pod miš

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. šíštī, 3. l. mn. šíštē, aor. 3. l. jd. šȋštā, imperf. 3. l. jd. šíštāše, prid. r. šíštio〉 ispuštati piskutav šum [Voda šišti u čajniku.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȉjēm, 3. l. mn. šȉjū, imp. šȋj, aor. šȉh, imperf. šȉjāh, prid. r. šȉo, prid. t. šìven, pril. s. šȉjūći, pril. p. šȋvši〉 iglom i koncem povezivati što, izrađivati što šivanjem [~ odijelo; ~ ranu]; sin. šivati

im. m. 〈G šiváča, V šȉvāču; mn. N šiváči, G šiváčā〉 osoba koja šije

im. ž. 〈G šivàčicē; mn. N šivàčice, G šivàčīcā〉 žena koja šije

prid. 〈G šivàčičina; ž. šivàčičina, s. šivàčičino〉 koji pripada šivačici

prid. 〈G šìvāćēg(a); ž. šìvāćā, s. šìvāćē〉 koji služi za šivanje [~ stroj; ~ pribor]

im. ž. 〈G šivàćicē; mn. N šivàćice, G šivàćīcā〉 stroj za šivanje

im. s. 〈G šívānja〉 povezivanje, spajanje komada tkanine, kože i sl. iglom i koncem [~ odijela]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȋvām, 3. l. mn. šívajū, imp. šȋvāj, aor. šívah, imperf. šȋvāh, prid. r. šívao, prid. t. šȋvān, pril. s. šívajūći〉 usp. šiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. škȁkljēm, 3. l. mn. škȁkljū, imp. škàklji, aor. škàkljah, imperf. škȁkljāh, prid. r. škàkljao, prid. t. škȁkljān〉 nadraživati kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ brata]; sin. golicati

prid. 〈G škàkljiva; odr. škàkljivī, G škàkljivōg(a); ž. škàkljiva, s. škàkljivo; komp. škakljìvijī〉 1. koji je osjetljiv na to kad ga tko škaklje [~ momak]; sin. golicav 2. pren. koji zahtijeva oprezan pristup [škakljivo pitanje]

im. ž. 〈G škàkljivosti, I škàkljivošću/škàkljivosti〉 1. osobina onoga koji je škakljiv; sin. golicavost 2. svojstvo onoga što je škakljivo

im. m. 〈G škȃmpa; mn. N škȃmpi, G škȃmpā〉 zool. rak desetonožac svijetlocrvene do smeđe boje, trokutastih izduženih kliješta i cijenjena mesa

im. m. 〈G škánjca; mn. N škánjci, G škȃnjācā〉 zool. strvinar širokih, zaobljenih krila i repa [~ mišar]

im. pl. t. ž. 〈G škȃrā〉 1. naprava za rezanje s dvama oštrim krakovima [krojačke ~; kirurške ~] 2. pren. položaj između dviju opasnosti [uletjeti u ~]

im. pl. t. ž. 〈G škȁrīcā〉 um. male škare

im. ž. 〈G škàrpīnē; mn. N škàrpīne, G škàrpīnā〉 pokr. v. škrpina

prid. 〈G škȉljava; odr. škȉljavī, G škȉljavōg(a); ž. škȉljava, s. škȉljavo; komp. škiljàvijī〉 kojemu oči ne gledaju u istome smjeru, nego jedno ili oba oka gledaju prema nosu; ant. razrok

im. ž. 〈G škȉljavosti, I škȉljavošću/škȉljavosti〉 osobina onoga koji je škiljav; ant. razrokost

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škíljīm, 3. l. mn. škíljē, imp. škílji, aor. škíljih, imperf. škíljāh, prid. r. škíljio〉 1. gledati tako da se pravci gledanja iz jednoga i drugoga oka sijeku [~ na jedno oko] 2. v. žmiriti

usk. oponaša zvuk koji nastaje kad što u što nasjedne ili što iz čega iskoči

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. škljȍcām, 3. l. mn. škljȍcajū, imp. škljȍcāj, aor. škljȍcah, imperf. škljȍcāh, prid. r. škljȍcao〉 proizvoditi zvuk nalik na škljoc [Škljoca mi koljeno.] ◇ ~ fotoaparatom razg. v. fotografirati, slikati